U slučaju višečlanog društva sa ograničenom odgovornošću, između članova se gotovo po pravilu zaključuje ugovor članova kojim se uređuju međusobni odnosi, upravljanje društvom, izlazak iz društva i druga važna pitanja. Vrlo često, takvi ugovori sadrže i odredbu o zabrani konkurencije, kojom se članovi obavezuju da za vreme dok su članovi društva neće konkurisati društvu ili čak međusobno.

Međutim, ovakva odredba u ugovoru članova je prema našem mišljenju ništava.

Zakon o zaštiti konkurencije propisuje da su restriktivni sporazumi zabranjeni i ništavi, osim ako su izričito dopušteni zakonom ili odobreni od strane Komisije za zaštitu konkurencije.

Odredba o zabrani konkurisanja društvu u ugovoru članova predstavlja sporazum između nezavisnih tržišnih učesnika, jer članovi nisu isto što i društvo, oni ostaju samostalni privredni subjekti sa sopstvenim tržišnim interesima. Zbog toga ovakav dogovor članova može predstavljati restriktivni sporazum.

Šta je onda dozvoljeno?

Dogovor o zabrani konkurencije može postojati, ali samo u okvirima propisanim članom 75 ZPD.

U skladu sa članom 75 ZPD, osnivačkim aktom (ali ne i ugovorom članova) moguće je: (i) proširiti zabranu na druga lica; (ii) produžiti trajanje zabrane do dve godine od prestanka svojstva člana društva; (iii) odrediti poslove, način ili mesto njihovog obavljanja koji ne predstavljaju povredu dužnosti zabrane konkurencije.

Zabrana konkurencije propisana ugovorom članova, ili uređena drugačije od onoga što propisuje ZPD, verovatno je ništava, a samim tim i neizvršiva.